Jaaaako dugo mi je bila želja izraditi papir od neke biljke. I konačno sam uhvatila vremena za to. Prva biljka od koje sam izradila papir je kopriva. Nakon nje je uslijedila zlatnica. Postupak je naporan, nemam što izmišljati. Udobno se smjesti i pročitaj kako je nastajao moj prvi papir od biljaka, kako sam ga obojala i sa čime sam po njemu pisala. Krećemo!
Sakupljanje biljnog materijala
Kopriva je biljka od koje sam odlučila napraviti prvi papir. Razlog je vrlo praktičan: ionako sam ju brala za čaj i izradu tinkture. Tako da sam riješila dvije-tri muhe jednim udarcem 🙂
Rezala sam cijelu biljku sa stabljikom prilikom čega sam odvajala listove za svoje pripravke, a stabljiku sam ostavljala za papir.
Stabljike sam potom usitnila na manje komade, i to tupim škarama pa mi je fino odmah nastao žulj. Nema veze, želja za nastankom papira bila je jača.
Količina narezane stabljike: 730 grama. Stabljike su spremne za kuhanje.
Kuhanje biljnog materijala
Ovo je jako bitan korak. Biljni materijal, u ovom slučaju stabljike, se kuhaju u otopini vode i natrijevog hidroksida (NaOH) najmanje sat vremena.
E sad, s obzirom da sam imala 730g stabljike, izračunala sam da mi treba 73g NaOH, dakle 10% od ukupne težine narezanih stabljika.
U lonac se prvo stave stabljke i preliju vodom tako da voda prekriva sav materijal. Bitno je da je lonac od nehrđajućeg čelika, nikako aluminijski!!
Zatim se posebno u litri vode otopi NaOH, u ovom slučaju 73g. Ovo je opasan postupak jer je NaOH kemikalija koja je opasna i potrebno je raditi u rukavicama, dugim rukavima, s maskom i naočalama. Ovaj postupak treba ozbiljno shvatiti jer su posljedice sljepoća, opekotine, a da ne spominjem oštećenje unutarnjih organa od udisanja! Radim s NaOH već četiri godine jer ju koristim za izradu sapuna i svaki puta se jednako zaštitim.
Nakon što se NaOH otopila u toj litri vode, sada tu lužnatu otopinu ulijevamo u lonac s vodom i stabljikama. Dodamo još vode, ali obavezno ostavimo prostora barem 10cm od ruba lonca. Zašto? Jer kada sve prokuha, lužina će se zapjeniti i moga bi iskipjeti.
Kuhamo sve sat vremena na laganoj vatri uz povremeno miješanje.
Nakon što smo kuhali sat vremena, ostavimo sve preko noći i drugi dan slijedi najveći posao.
Ispiranje biljnog materijala
Stabljike su se preko noći odmorile i lijepo omekšale zbog kuhanja u lužnatoj vodi.
Sljedeći korak je ispiranje stabljika. Procijedimo sve i i ispiremo sve dok voda od ispiranja ne bude prozirna. Ispiranje smanjuje lužnatost. Cijelo vrijeme radim u rukavicama jer je sve još uvijek lužnato.
Dakle, postupak ponavljamo mnogo puta (nisam brojila, ali trajalo je sto godina): Ispiranje, cijeđenje, ispiranje, cijeđenje….
Evo kako izgledaju isprane stabljike koprive spremne za sljedeći korak – usitnjavanje.
Usitnjavanje biljnog materijala
Konačno smo došli bliže postupku same izrade papira, ali se papir još ne nazire. Imamo isprane stabljike koje je potrebno usitniti. Za ovaj postupak sam koristila blender koji ne koristim u kuhinji za pripremu hrane.
Uzeti šaku stabljika, staviti u blender i preliti s tri puta više vode. Blendati jednu minutu. Postupak ponavljati opet sto godina dok se ne potroše sve stabljike.
Iz stabljike smo sada dobili pulpu od koje će nastati papir!
Pulpu pripremamo za ponovno blendanje, korak bliže nastanku papira.
Kako nastaje papir?
Evo nas konačno kod same izrade papira.
Pulpa koju smo pripremali se sada opet stavlja u blender.
Uzmemo šaku pulpe, stavimo u blender i opet prelijemo s tri puta više vode, ali blendamo samo 10ak sekundi.
Nemam fotke ovog koraka jer mi je bilo prenaporno sve fotkati, ali zato imaju četiri videa na mom Youtube kanalu na kraju teksta.
Pulpu koju smo blendali 10ak sekundi stavljamo u posebnu posudu i onda nekako odokativno ulijemo u kontejner u kojemu će nastajati papir.
Za samu izradu papira nam je potreban veći kontejner i okvir s mrežom. Ovaj okvir sam napravila od okvira za slike, a mrežicu sam zaklamala za rubove.
Ovo je zapravo vrlo izazovan korak jer treba okvir umetnuti u kontejner tako da se pulpa lijepo po njemu rasporedi. S obzirom da sam radila prvi puta, nisam si postavljala velika očekivanja, bila sam zadovoljna kako god.
Unutar okvira se već stvorio papir koji je sada jako mokar. Potrebno je otkloniti okvir od papira na način da ga okrenemo naopako i pozicioniramo na prethodno namočenu pamučnu tkaninu.
Sada treba otkloniti višak vode pomoću krpe:
Dakle krpu pritišćemo na površinu gdje je mreža, a ispod nje je mokri papir. Ovo ponavljamo više puta dok nismo otklonili sav višak vode. Nakon što procijenimo da je dovoljno, pažljivo dižemo okvir da papir ostane na mokroj tkanini.
Nekoliko puta sam ovo ponavljala jer prije dizanja okvira treba pritisnuti prema dole. Proces uopće nije jednostavan 🙂
Sušenje papira
Od 730 grama stabljike mi je ispalo 10 papira i dva manja nepravilna. Prezadovljna sam. Nakon što sam svu pulpu potrošila i sve papire pozicionirala na tkaninu, ide sušenje. Prvo sam ih objesila na štrik:
Onda je počeo puhati vjetar pa sam ih micala na ravnu površinu, na daske u dvorištu:
Onda su krenuli dolaziti posjetitelji, to mi je bio znak da je opasnost od lužine prošla, a kako i ne bi kad se sve ispiralo tri milijuna puta 😉
Sve papire sam kasnije unijela u kuću i sušili su se preko noći. Kada su posve suhi, samo ih polako i pažljivo odstranimo s tkanine:
Zaboravila sam napomenuti, u zadnju pulpu sam malo ubacila i suhe koprive da imam dodatnu teksturu na papiru kao što se vidi na slikama:
Suhi papir sam stavila u svoju prešu (hvala mužu koji koji mi ju je napravio)
Jedva sam dočekala da isprobam pisati po njemu!Za ovu priliku sam specijalno napravila i svoju tintu.
Papir od zlatnice i druge boje
Nakon koprive, napravila sam i papir od zlatnice s kojim sam čak eksperimentirala i drugu boju.
Kako sam u isto vrijeme pripremala avokado za bojadisanje tkanina, jedan papir od zlatnice sam prelila bojom od avokada. Oduševljena sam rezultatima!
Dosjetila sam se da bi bilo fora pisati s perom i taman sam dobila na poklon pera od purice (hvala Gaby). Pero sam pripremila za pisanje, ima način kako se treba izrezati. Mogu reći, nije uopće jednostavno pisati.
U današnjem vremenu, kada je sve brzo, pravo je osvježenje vratiti se malo unatrag. Ponekad je to baš potrebno kako bismo cijenili sve što imamo danas, a i sve što se stvara rukama.
Super mi je kako su razlike u boji očite, iako na prvu boja papira od koprive i zlatnice izgleda jednako, zaista nije. Svaka biljka ima svoju boju, svaka je jedinstvena!
Video materijali
Prilažem sva videa sa svog YouTube kanala da vidiš cijeli proces. Videi su kratki, do minute trajanja.
Papir od zlatnice:
Bojanje papira od zlatnice avokadom:
Ne znam da li mi je bilo zahtjevnije pisati ovaj blog post ili raditi papir. Sve u svemu, uživala sam. Sretna i zahvalna što sam imala skoro savršene jesenske dane za izradu, ako zanemarimo vjetar. Još sretnija što imam priliku raditi s prirodom, s njezinim darovima.
Rad rukama trebamo više cijeniti. Nema ništa teže nego odrediti cijenu nečemu što stvorim vlastitim rukama. Cijenimo zato i svoj i tuđi rad i podržimo takvo stvaralaštvo 🙂
Ako se upustiš u ovu avanturu, javi kako je ispalo! Najaktivnija sam na Instagramu:
