Tko su Super Ljudi?
Dobro došli u novu kategoriju gdje donosim priče super ljudi koji su se našli u mom životu. To su ljudi s kojima sam se povezala na određenoj razini, koji su vrijedni, stvaraju svoj svijet i stvaraju bolje sutra. Kojima se baš divim i koji me inspiriraju. I zaslužuju da se o njima piše, da budu inspiracija svima nama kako bismo se osvrnuli oko sebe i prepoznali svoje super ljude. I prepoznali super sebe. Sa super ljudima se obično nalazim u prirodi gdje kroz šetnju i druženje pričamo o čudu života i svemu što nam padne na pamet.
U ovoj, drugoj epizodi moja gošća je predivna Vedrana 🙂
Super Ljudi Epizoda br.2: Vedrana Peček
U trenutku pisanja ovoga teksta Vedrana je studentica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, smjer dizajn tekstila. Pravi je stručnjak za prirodno bojadisanje tekstila. Jedna je od rijetkih koja se ovim područjem tekstila bavi dublje. Upoznala sam ju na Instagramu, ali i osobno, kada mi je jednom došla na štand na sajmu.
Vedrana je baš prava heroina! Uzgaja svoje povrće, uzgaja čak i egzotične biljke za prirodno bojadisanje, toliko je posvećena i svestrana da sam morala joj otići u posjetu.
Kada sam ju pitala što ju je najviše privuklo procesima prirodnog bojadisanja, rekla je isto ono što je mene privuklo – biljke!
Biljke, jer su svuda oko nas i posve je prirodno početi istraživati s onim što imaš oko sebe. Dakle, identično razmišljanje mojem. Srce mi je odmah zatitralo, a evo i sada titra dok ovo tipkam.
Šetale smo tako njezinim vrtom dok sam brala kadifice i rajčice. Vedrana mi je pokazivala što je to sve uzgojila, a ja sam se sve više i više oduševljavala.
Primjerice, uspjela je uzgojiti bojadiserski broć i eukaliptus što je meni preegzotično!
Dodir sa zemljom za mene predstavlja rad i slobodu. Sloboda koju sa sobom nosi uzgoj vlastite hrane, ne bi postojala bez teškog rada na zemlji (vrtu) tijekom cijele godine. Nismo uvijek radili samo vrt, kao mala sam s tatom znala na poljima sijati kukuruz, pšenicu ili ječam. U štali smo imali krave, svinje. Išlo se na plac sa domaćim sirevima i ostalim proizvodima. Uvijek sam se vozila s njim na traktoru, kada se kosila trava ili skupljalo sijeno.
Sve je to meni dodir sa zemljom i bez njega ne bih mogla živjeti, ono je dio mog identiteta.
vedrana peček
Nakon vrta smo se preselile na terasu gdje smo uz finu i hladnu vodu s mentom i limunom, nastavile priču.
Zanimalo me s kojom biljkom je počeo njezin put prirodnog bojadisanja!
Kaže mi menta i još je od nje uspjela dobiti crnu. OMG dakle, crnu je inače jako teško dobiti u procesima prirodnog bojadisanja. “Kakva majstorica”, pomislim i odmah ju pitam ima li uzorak da mi ga pokaže. Naravno da ima!
A kad mi je izvadila ostale uzorke, dobro da nisam pala u nesvijest od ljepote. Koliko rada i truda je tu!
Pregledavam sve te divne uzorke i boje, a Vedrana mi priča o tome kako na faksu i mjeri razne parametre, poput postojanosti boje. Nije to zezancija, prirodno bojadisanje je ozbiljan zanat. Iznimno mi je drago što Vedrana ima priliku mjeriti sve, istražiti dublje i što mogu dodatno učiti od nje.
Pitala sam ju ima li kakve želje, kakvu bi voljela budućnost?
Kaže mi da ima viziju kako bere zlatnicu u polju i kako bi željela da se vrati uzgoj konoplje kao nekada. Da sve imamo lokalno: od vlakana, tkanine, bojadisanja.
Što da kažem, predivna i jako realna želja, to je sve tako moguće! Samo treba volja i upornost. Samo.
I dok smo tako hodale, brale, fotkale, tjerale komarce, sve više sam osjećala divljenje prema njoj. Ja u njezinim godinama nisam ni približno bila tako poduzetna. Ponekad imam osjećaj da sam jako puno toga propustila, ali prošlost je prošlost i tamo treba i ostati.
Sada sam presretna da Vedranu mogu na ovaj način podržati. Postoje ljudi koji su inspiracija i najčešće su oko nas, a mi to ni ne skužimo. Takve ljude treba podržati, jer nije jednostavno od svojih ruku i od svog rada živjeti, barem u početku. Kažem živjeti, jer najčešće se radi o preživljavanju.
Želim da nas ima što više i da jedni druge podržavamo. Ima li išta ljepše od osjećaja ispunjenosti i zahvalnosti?
Na kraju sam ju pitala da mi kaže što je njoj kod nje same super? Kada je ona sebi baš super?
Uffff…najviše mi je super to što uspijevam naći zadovoljstvo u svakodnevnim stvarima, snalažljiva sam i tu sam uvijek ako nekome treba pomoć. Super mi je moja znatiželja jer vrlo brzo mogu naučiti nešto (ako me zanima naravno).
Sebi sam najviše super kada sam u svom “elementu”, a taj element može biti sve i svašta, od vrtlarenja, bojadisanja i fotografiranja do obične šetnje gdje razgledavam biljke oko sebe. Iako pomalo strašan jer ne volim javne nastupe, novi element je i održavanje radionica bojadisanja. Ali svi znamo da biljke imaju tu neku moć oslobađanja.
vedrana peček
Vedrani želim svu sreću svijeta da uspije u svemu što je naumila. I dolazim u berbu prve konoplje 🙂
Vedranu pronađi na Instagramu gdje nas redovito uvodi u svoj vrijedni svijet: https://www.instagram.com/vedranapond/
A ti? Kada si ti sebi super?
