Tko su Super Ljudi?
Ljudi su to s kojima sam se povezala na određenoj razini, koji su vrijedni, stvaraju svoj svijet i stvaraju bolje sutra. Kojima se baš divim i koji me inspiriraju. I zaslužuju da se o njima piše, da budu inspiracija svima nama kako bismo se osvrnuli oko sebe i prepoznali svoje Super ljude. I prepoznali super sebe. Sa Super ljudima se obično nalazim u prirodi gdje kroz šetnju i druženje pričamo o čudu života i svemu što nam padne na pamet.
U ovoj, petoj epizodi, pišem o jednoj neponovljivoj super ženi. Ona je:
Super Ljudi Epizoda br.5: Gabrijela Vrbetić
Biti u Gabrijelinom društvu je biti u prisutnosti znanja. Kad god sam s njom, ne prođe niti korak, a da ne zastanemo i pričamo o biljci koju smo srele.
Kada Gabrijela priča o biljkama, ona ti želi sve reći. Želi da znaš, da naučiš. I pri tome uvijek koristi latinske nazive biljaka što je meni prekrasno jer imam osjećaj kao da izgovara najljepše čarolije. Latinski nazivi biljaka me uvijek podsjećaju na čarolije. Zamisli da stalno ponavljaš: “Hypericum perforatum, Hypericum perforatum…”, zvuči kao nešto iz Harry Pottera, a ustvari je to ime gospine trave, odnosno žutog kantariona. Ludilo!
Odmah na početku naše šetnje, Gabrijela već bere i stavlja u usta jednu od biljaka usput mi govoreći da je to drvoredac (Diplotaxis tenuifolia). Naravno da to isto činim i ja, da probam nešto novo, meni nepoznatu biljku. Priča mi koliko je sretna što poznaje koje je bilje jestivo jer se tako uvijek može snaći, a to uči i polaznike svojih radionica.
I dok tako šetamo do njezinog vrta, usput berući divlje bilje za ručak, odmah ju pitam da mi kaže što joj je kod nje super:
Super mi je što sam odlučila biti hrabra i živjeti od rada svojih ruku – uz poštovanje prema prirodi od nje uzeti dio i iskoristiti sebi za hranu i lijek; što mogu jačati vještine koje sam izgubila dok sam radila od 8 do 16h. Hodanjem po prirodi su mi se te vještine počele vraćati, otkrila sam da mi priroda daje sigurnost, hranu, lijek, smanjuje strah koji daje sustav. Osjećam sigurnost što uvijek imam dostupnu hranu oko sebe, bilo da je to divlje bilje, ili ono što moja obitelj i ja uzgojimo.
gabrijela vrbetić
Slušam ju kako mudro govori i divim se. Iako je diplomirala na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, neko vrijeme je radila posao koji ju je čak koštao i zdravlja. Donijeti dobru i ispravnu odluku nije lako, pogotovo jer je tu uvijek prisutan strah. Gaby je baš dokaz da se čovjek može obnoviti, postati zadovoljan kada se odluči na promjenu, kada se vrati svojim korijenima.
Skačemo dalje i razmišljamo što ćemo to fino napraviti za ručak. S obzirom da u njezinom vrtu ima puno zelja, odlučujemo se na pitu sa zeljem i divljim biljem.
Posuda puna zdravlja
Meni već sline cure, a Gaby neumorno priča što to sve beremo. Tako su se u našoj posudi zdravlja našle sljedeće fine jestive biljke: širokolisni trputac (Plantago lanceolata), mišjakinja (Stelaria media), livadna kiselica (Rumex acetosa), štavelj (Rumex obtusifolius L.), lavlji zub (Leontodon autumnalis), kostriš (Sonchus oleraceus), kopriva (Urtica dioica) i loboda (Chenopodium album).
Od sveg nabrajanja sam još više ogladnila. Međutim, teško čovjek može u prirodi biti gladan ako poznaje što smije jesti. Za čas smo ubrale jestive buketiće i napravile nekoliko fotografija za uspomenu. U prirodi je uvijek sreća najveća!
Ubrale smo sve za ručak, a na povratku susrećemo još neke super biljke i predivne leptire!
Vrijeme za divlji ručak
Sretne i zadovoljne vratile smo se iz vrta napraviti prefinu pitu od zelja i divljeg bilja.
Gaby je rezala zelje i divlje bilje dok sam ga ja dinstala. Radile smo vani i prisjećale se vremena kada smo bile male i sudjelovale u ovakvim procesima kod naših mama i baka. Obje smo rasle među ljudima koji su stalno radili, stvarali, pripremali, i vjerujem da nas je to i povezalo. To i ljubav prema mačkama 🙂
Kak je dobro znati vještine pomoću kojih su se nekad ljudi snalazili, kuhali, kak je dobro to danas znati i živjeti po tim starim vještinama u ovom modernom vremenu.
gabrijela vrbetić
Dok sam dinstala zelje, Gaby je napomenula kako je sretna što može napraviti sve što hoće s biljkama i što postoje ljudi poput nje koji vole hranu, vole bilje. Kaže da joj to daje dodatnu hrabrost. Snalažljiva je i pametna, uči od svoji predaka i poštuje svoje korijene. Predivno!
U zelje smo ubacile i naše divlje bilje, začinile, sve to zdinstale do kraja i umotale u kore.
Sve što smo radile i pripremale vjerno su pratile Gabrijeline mačke i pas Niko. Jesu li to moji Super ljudi uvijek okruženi svojim Super životinjama? Čini se tako 🙂
Više o Gaby
Hvala Gaby na prenesenom znanju, finoj hrani i super druženju!
U nastavku ti ostavljam linkove na njezine mreže i web shop gdje možeš vidjeti što sve stvara svojim rukama i znanjem.
Za posjet njezinom web shopu klikni na www.itisgabysgarden.com, a možeš je pronaći i na Instagram profilu @itisgabygarden.
A ti? Kad si ti sebi super?
