Svakog prvog datuma u mjesecu izlazi novi blog post o meni super ljudima. To su ljudi koji me inspiriraju, koji su tu oko mene, na prvi pogled obični, a zapravo baš posebni.
Super ljudi su svuda oko nas i sa svojim super moćima mogu zaustaviti vrijeme. Kako?
Ako se okružimo s pravim ljudima, s nama super ljudima, vrijeme ne postoji, zar ne?
Sa Super ljudima se obično nalazim u prirodi te nakon druženja napišem tekst, inspirirana našim razgovorom i susretom. Ovo je četvrta epizoda i, iskreno, najteže mi ju je napisati. Zašto? Jer sam se u prirodi ovoga puta našla sama sa sobom.
Super Ljudi Epizoda br.4: Andrea Anić Dokmanović
Pomislila sam kako bi prvi dan nove godine bio odličan da samu sebe ugostim u ovoj rubrici kao zahvalu za proteklu godinu, da izdvojim nešto što mi je kod mene super, da to javno napišem kako bih si još bolje “utuvila u glavu”.
Tako da sam, na ovaj divan dan, u svojoj divljini, razmišljala o tome što mi je kod mene super. Nakon mnogo razmišljanja, dobila sam neke odlične uvide. Odlučila sam ih ovako lijepo napisati, a to preporučujem i tebi. Napiši u mobitel ili na papir sve što ti je super kod tebe, koliko god se nekome drugome činilo bezveze. To si ti, to su tvoje moći i uvijek ih imaj uz sebe kao podsjetnik.
Pa što sam to osvijestila kod sebe?
Super su mi moj optimizam i moja upornost. Super mi je to što redovito hranim svoje unutarnje dijete, što radim na sebi i što si vjerujem. Super mi je to što sam shvatila da sebi vrijedim iako mi to još nije došlo do mozga. Super mi je i to što ponekad doslovno shvaćam neke stvari. To me, pak, zna dovesti do raznih situacija, nekih neugodnih, ali ipak više ugodnih. Super mi je to što si na glas u ogledalo kažem da sam top iako možda baš tad nisam.
No, dok sam šetala najviše sam razmišljala o svom optimizmu.
Razmišljanje me odvelo do Učiteljskog faksa u Zagrebu gdje sam završila pedagoške predmete. Tamo je, na jednim od predavanja, profesorica pričala o “sretnim folderima u glavi”. To je nešto poput zalihe za crne dane. Doslovno zamisliš sretne trenutke u svom životu, ljude, situacije, sve što te usrećuje. I onda to pospremiš u folder koji otvoriš onda kada ti u životu nije baš lijepo. Naravno, to sve radiš u mislima.
Istog trenutka kada sam čula za to, doslovno sam to i shvatila. U glavi mi se pojavio žuti folder s monitora kompjutera u koji sam nesvjesno počela ubacivati sve što me čini sretnom. To je bilo prije nekih 15 godina i do danas sam ga poprilično napunila.
Mislim da sam tog dana zapravo postala svjesna svog optimizma i od tada ga treniram. Ne ide to baš uvijek glatko. Zapravo ne ide uopće glatko haha!
Treba otvoriti te sretne foldere. Treba ih se sjetiti, obrisati prašinu, uzeti najdivnije stvari i crpiti pozitivu. Kad mi je teško, otvorim folder i dam si priliku da se osjećam bolje. Kako? Ne odustajanjem. Hm, sada sam već stigla i do upornosti. Uh, nju baš volim!
Kako ne bih odustala od svog optimizma, stvorila sam si dodatni nasmiješeni folder u glavi. To je folder u koji sam spremila svoje nasmiješeno lice. I to ne bilo kako nasmiješeno. Smiješak je to koji govori “Jesam ti rekla!”. Taj folder otvaram uvijek kada se spremam učiniti nešto što znam da trebam, ali me uhvati strah. Taj folder je zapravo rezultat upornosti. Želim vidjeti svoje nasmiješeno i pobjedonosno lice koje kaže “Jesam ti rekla da će sve biti kako treba, dobro je da nisi odustala!”
Najlakše je odustati. Skoro sam odustala i od ovog teksta. Ali upornost je pobijedila. I optimizam koji mi govori da će nekome dobro doći moje riječi.
Želim nam svima u novoj 2024. godini više optimizma, upornosti, sreće i radosti. I življenja u trenutku.
Sretna Nova!
