Gorski kotar predivan je div i gdje god odem, osjećam se kao da me prima u svoje ogromno naručje.
Živjeti ovdje za mene je velika privilegija i često posjećujem svoja najdraža mjesta.
Jedno od takvih mjesta je Lokvarsko jezero koje je ove godine isušeno radi održavanja.
Šetnju po isušenom jezeru nikako nisam mogla propustiti, a na sebi sam nosila svoju prirodu, svoje (Lj)eko predmete, haljine i moj dragi ruksak.
Krenuli smo muž i ja iz mjesta Mrzla Vodica gdje smo odmah naišli na Carev most koji inače proviruje iz Lokvarskog jezera kada je nizak vodostaj.
Gledam u taj most i divim se, pokušavam zamisliti graditelje povijesne ceste Lujzijane na kojoj se nekada odvijao promet, a sada je ispod vode.
Zamišljam da sam u vremeplovu i kako se slike ispred mojih očiju mijenjaju kao u onom filmu o putovanju kroz vrijeme.
Zamisli, ovo sve je inače pod vodom!
U svojoj indigo lanenoj košulji haljini hodam po dnu praznog jezera i ipak mu donosim malo plavetnila.
Hodajući smo shvatili kako nećemo stići prije mraka vratiti se do auta pa smo se uputili na drugu stranu jezera, onu koja se vidi s magistrale, sadašnje Lujzijane.
Tu sam se presvukla u svilenu indigo-hrast haljinu jer je i ona poželjela biti zabilježena u ovom apokaliptičnom okruženju. Uvijek rezervnu odjeću nosim kada idem na duge šetnje, a danas sam šetala u haljinama i tako ovaj dan učinila ekstra posebnim. Tko će čekati sljedećih 20 godina za ovu priliku?
Inače, ispod jezera su ostaci nekadašnjeg naselja Srednji Jarak čiji su se stanovnici morali iseliti zbog nastanka jezera. Lokvarsko jezero je umjetno jezero, ali baš se lijepo uklopilo u okolinu.
Ludilo koliko je predivno i kad je isušeno!
Gdje god idem prirodu nosim, sretna sam što radim s njom i time se ponosim!
Lokvarsko jezero ima i svjetski rekord! Obožavam kada naiđem na ovakve informacije!
Mislim, pa ogromne su!
Eto, ako se pitaš kamo poći, možeš na Lokvarsko jezero doći. Iduća prilika je za dvadeset godina tek, to je baš događaj dalek. Ne čekaj puno, u prirodu kreni, zagrljaji čekaju te njeni.