Priprema tkanina za bojadisanje

Prirodno bojadisanje tkanina je divna i posebna vještina. Puno je tu pripreme, a i koraka koji omogućuju lijepe i trajne boje.

Jedan od tih koraka je i priprema tkanine za bojadisanje. Kako bi se prirodna boja što bolje vezala za vlakno, tkanina mora biti pravilno pripremljena. Boje iz prirode su divan resurs, za mene luksuzan i neprocjenjiv, stoga bi bilo neodgovorno preskočiti ovaj korak, boje to jednostavno ne zaslužuju.

Prirodno bojadisati možemo samo prirodna vlakna. Možda je ova rečenica i neistinita pa ću je preformulirati. Najbolje je prirodno bojadisati prirodna vlakna jer ona najbolje primaju prirodne boje. Bila bi zaista šteta prirodne boje koristiti na vlaknima koja nemaju afiniteta prema njima, poput sintetičkih. To jednostavno ne ide zajedno.

Prirodna vlakna od kojih su izrađene tkanine su pamuk, lan, vuna, svila, konoplja, kopriva…Isto tako, ne moramo samo bojadisati tkanine, možemo i pređe, primjerice vunene.

E tako, sada kada to znamo, priprema tkanine za bojadisanje će se razlikovati ovisno o vrsti vlakana od koje je izrađena.

Svoj put prirodnog bojadisanja sam započela s pamukom, stoga u ovom blog postu upravo pišem kako pripremam pamučne tkanine za bojadisanje. Dakle, ova priprema se ne odnosi na pripremu vune i svile.

Priprema pamučne tkanine za bojadisanje

1. korak: pranje

Tkaninu koju želimo bojadisati prvo je potrebno dobro oprati. Neke tkanine dugo stoje u skladištima prije prodaje, neke na sebi imaju razne “premaze”, a neke su jednostavno sirove i neobrađene. Zato ih trebamo oprati.

Pamučne tkanine perem u dva koraka: namakanjem u sodi za pranje i zatim pranjem u perilici na 90 stupnjeva.

Sodu za pranje (natrijev karbonat) kupujem u Mulleru, a na poleđini pakiranja piše kako ju koristiti. Nije namijenjena za vunu i svilu, dakle koristim ju za pamuk.

Prema uputama na pakiranju pripremim kupelj što znači da na 10 litara vode stavim cca 20g sode za pranje.

Zatim uzmem veliki lonac, jer obično perem više tkanina odjednom, u njega ulijem toplu vodu te ubacim sodu i miješanjem ju otopim. Nakon pola sata u lonac stavim tkanine i ostavim da se namaču preko noći.

Idući dan tkanine dobro iscijedim i stavim ih u mašinu za rublje na 90 stupnjeva. Osušim ih i ostavim za sljedeći korak.

2. korak: močenje

Riječ “močenje” dolazi od engleske riječi “mordant” koja označava sredstvo za prihvat boje. Dakle, u ovom koraku ćemo koristiti sredstvo za bolji prihvat boje koje se naziva močilo. Umjesto močenja možemo koristiti i riječ fiksiranje, no močenje se odnosi baš na proces pripreme tkanina, dok se fiksiranje može odnositi na mnogo više toga. Močilo omogućuje bolji prihvat boje i njezinu trajnost.

Močilo koje koristim za pripremu pamučnih tkanina je alumen koji se može još pronaći i pod nazivima alaun te stipsa.

Mnogo je pitanja o alumenu, no ono što sam naučila kroz razne edukacije je da je on nekako najekološkiji izbor. Kako bih bolje objasnila, zamolila sam Vedranu Peček, pravu majstoricu prirodnog bojadisanja, da napiše tekst o alumenu pošto je prirodno bojadisanje istraživala za svoj diplomski rad.

Vedrana se baš potrudila, i vjerujem, dobro objasnila što je to alumen. Njezin tekst donosim u nastavku, a nakon toga se vraćamo na proces močenja.

Alumen by Vedrana Peček

U nadi da bi kroz transparentnost svoje proizvodnje mogli educirati potrošače, mnogi bojadiseri su se susreli bar jednom sa osobom koja tvrdi da je alaun štetan za ljude. Ovo mišljenje populariziralo je automatsko povezivanje alauna sa aluminijem i mišljenje da se radi o teškim metalnim solima, kao što je zapravo slučaj u procesima bojadisanja u industriji brze mode. Tu se nitko ne pita sa kojim teškim metalima i kancerogenim bojilima su tretirani materijali, sve dok je cijena majice 5€, taj podatak ljude ne zanima.
Dakle, alaun je bijeli prah, nalik soli, koji se kroz povijest koristio kao sredstvo za zatezanje, filtraciju vode, dezinfekciju, bojadisanje i štavljenje kože, u medicini i prehrambenoj industriji. U pitanju nije „čisti“ oblik aluminija, nego aluminijev sulfat koji se dobiva obradom boksita. U komercijalnoj prodaji se ionako može kupiti jedino alaun prehrambene kvalitete, što znači da su iz njega uklonjeni ostaci drugih metala, kao npr. željezo. Već su Egipćani prepoznali korisna svojstva alauna, upravo su oni otkrili procese obrade vlakna sa močilima kako bi poboljšali obojenje materijala. Dalje, tijekom 12. stoljeća ambiciozni plemići i trgovci obogatili su se na izvozu alauna s egejskih otoka. Sredinom 15. stoljeća tursko carstvo koje se širilo preuzelo je kontrolu nad egejskim područjima i nametnulo visoke carine na mineral, uzrokujući nestašicu i nagli skok cijena u Italiji. U to vrijeme su u Tolfi, u Papinskoj državi Italije, otkrili rudnike bogate alaunom. Iz tog razloga Papa Pio II je zabranio uvoz alauna u Europu iz Turske, počeo je istraživati nalazišta i izvoziti alaun u ostale kršćanske zemlje, i ubrzo zaradio prihod od 300 000 zlatnih dukata. Sva dobit se koristila za financiranje križarskog rata protiv Turaka. Samo posjedovanje rudnika u Tolfi je značilo je kontrolirati monopol alauna, na čemu se su obogatili i Medici iz Firenze. Još jedna zanimljivost, čak su i u Hrvatskoj postoje nalazišta alauna, točnije u Istri. Radi se o rudniku Minjera u dolini rijeke Mirne, nedaleko Buzeta. Sa prvim pisanim podacima o kopanju boksita, još prije 400 godina, Minjera se smatra prvim rudnikom boksita u Europi.
Također, ako pročitate bilo koji priručnik za bojadisanje sa prirodnim bojilima ili knjigu, svaki tekst će navesti alaun kao siguran odabir za obradu materijala. Ako još uvijek ne vjerujte, proučite samo sastav sintetskih bojila, istražite uvjete u kojima rade ljudi koji rukuju sa po zdravlje opasnim prahovima, kako se postupa sa toksičnim otpadnim vodama. Na primjer, u svojoj praksi, u višak kupelji sa alaunom dodam vode i zalijem borovnice na vrtu jer njima paše kiselo tlo. Kroz čitanje literature o biljkama i vrtlarenju, naučila sam da „višak“ iz radionice mogu iskoristit na vrtu i biljkama obogatiti tlo. Tako da štetnih otpadnih voda u ovakvom načinu proizvodnje nema.
Danas ćete možda naći podatke da se umjesto alauna može koristiti sojino mlijeko, no u kemijskom smislu i načinu na koji alaun zapravo veže bojilo za tekstil, soja se tu ne može usporediti. Sojino mlijeko bojilo za tkaninu veže preko proteinske veze, koja laički rečeno, samo fiksira bojilo za površinu. To znači da će to obojenje brže izblijediti i da će imati slabiju otpornost na pranje i na svjetlo. Dok se uzorcima koji su obrađeni alaunom dokazano, naravno ovisno i o odabiru izvora bojila, mogu mjeriti sa standardima za sintetska bojila. Osim što daju bolja i postojanija obojenja, močila povećavaju i zaštitu od UV zračenja (Primjer)

vedrana peček, mag. ing. des. text.

E tako, sada kada smo se bolje upoznali s alumenom, nastavljam sa svojim postupkom.

Dakle, imam dobro opranu suhu pamučnu tkaninu. Od nje obično režem točne dimenzije koje mi trebaju za izradu proizvoda. Ponekad su to već iskrojeni komadi odjeće ili pravilni oblici za ruksake. Na ovaj način osiguravam manji gubitak alumena, a i kasnije biljnog materijala potrebnog za bojadisanje. No, naravno, možemo pripremati i gotove proizvode, pamučne haljine, košulje…

Za močenje nam treba sljedeće:

• Suha oprana tkanina
• Vaga
• Posuda za vaganje tkanine
• Alumen (vagati 10% u odnosu na tkaninu)
• Lonac – koristiti poseban lonac koji nećemo koristiti za kuhanje
• Vruća voda
• Manja posuda za otapanje alumena
• Kuhača za miješanje – koristiti kuhaču samo za ovaj proces, ne za kuhanje
• Rukavice

Postupak:

• Izvagati suhu tkaninu – pošto imam malu vagu, za vaganje koristim posudu. Tariram vagu s posudom i izvažem tkanine.

• U manju posudicu izvagati 10% količine alumena u odnosu na tkaninu. Dakle ako sam izvagala 250g tkanine, važem 25 g alumena.
  Uliti vruću vodu i dobro miješati. Alumen se potpuno treba otopiti, a otapa se upravo u vrućoj vodi.

• U lonac uliti vruću vodu i u nju otopljeni alumen i promiješati.

• U lonac s alumenom staviti tkaninu te dobro promiješati. Ukoliko imamo više komada tkanine, onda ih stavljati jedan po jedan.
  Sada se postavlja pitanje koliko je potrebno vode u loncu? Jako je bitno da se tkanina može slobodno šetati po loncu. To znači da joj treba prostora te nećemo pretrpavati lonac i gurati tkanine jer na taj način alumen neće doprijeti u svako vlakno. Dakle, otprilike vidjeti, ako je potrebno dodati još vode, to učiniti:

• Tkaninu ostaviti da se namače preko noći ili kuhati na nižoj temperaturi cca 1,5h. Osobno uvijek ostavljam tkanine preko noći u loncu da nepotrebno ne trošim plin ili struju. Ponekad zapalim peć na drva pa na njoj krčkam tkanine.

3. korak: nakon močenja

Nakon što sam ostavila tkanine u alumenu preko noći, sada ću ih iscijediti i odmah koristiti za prirodno bojadisanje.

U nekim literaturama sam pronašla da se tkanina treba isprati od viška alumena, no moguće je i da višak ostane u vodi. Vjerujem da nije pogrešan niti jedan način. Ako ne možemo tkanine odmah koristiti za bojadisanje, možemo ih osušiti ili zamrznuti mokre. Nisam probala ove načine te ne znam da li bi možda rezultati bili drugačiji. Kada radim, radim svaki proces odmah jedan iza drugoga.

To je to, došli smo do kraja pripreme, a sljedeći korak je bojadisanje raznim metodama. Ovako pripremljenu mokru tkaninu stavljam u lonce s prirodnim bojama ili koristim za eko print.

I za kraj, dajem Vedrani riječ:

Iako se dodavanjem močila mogu dodatno ojačati svojstva materijala, važno je da znamo koliko nam je močila potrebno. Na primjer, kod obrade vune sa alaunom, prevelika količina močila može uništiti vlakno. Iz tog razloga se preporuča da količina alauna ne prelazi preko 15% od ukupne količine materijala koji bojadišemo. Ako pratimo sigurnosne mjere kod rada sa alaunom, ako koristimo zasebno posuđe i opremu, nosimo zaštitne rukavice i masku, nema straha da će nam se dogoditi nešto loše. Nakon obrade i bojadisanja treba dobro isprati materijal kako bi se uklonili mogući zaostaci sa površine materijala.

vedrana peček, mag. ing. des. text.

Želim ti sretno i uspješno prirodno bojadisanje!