Jedne subote, u malom mjestu podno Učke, budila se kreativnost.
Arien, Daja, Ewa, Irena, Kasia, Linda, Marina, Mirna, Romina, Sylwia i Tara – 11 veličanstvenih djevojaka i žena, sudjelovalo je na mojoj prvoj radionici prirodnog bojadisanja preko Učke.
Tog dana (22.7.2023.), sjela sam u svoj auto natrpan loncima i svom ostalom opremom i sva sretna i uzbuđena pošla u Istru. Prognoza koju su najavljivali je bila užasna, no nas je dočekalo sunce. Logično, jer za ovakav događaj druga opcija nije postojala.
Plan je bio da radimo dvije metode, no željela sam radionicu učiniti još posebnijom pa sam dodatno pripremila indigo.
Mirna je pripremila prostor, svoju divnu štalu.
Pripremile smo zalogajčiće i fina pića, malo se podružile i krenule na posao.
Dio prvi: Indigo
Za mene je indigo jedan jako poseban proces, čak i intiman, i željela sam da ga i moje veličanstvene sudionice dožive.
Radionica je bila još posebnija jer je svaka od njih donijela i svoj tekstilni komad kako bi ga obnovila bojama iz prirode.
Rad s indigom je specifičan te sam dan ranije pripremila indigo starter. Starter ili indigo mother treba stajati najmanje 24h prije nego od njega napravimo kupelj za bojadisanje.
Kako je ovo bilo prvi puta da sam vozila indigo mother autom, jasno je da sam bila i malo nervozna hoće li nam bojadisanje uspjeti. Složile smo kupelj, a ja sam toliko emocija i uzbuđenja u isto vrijeme proživljavala da se i sad čudim kako sam temperaturu kupelji pogodila iz prve.
Ništa, idemo na posao, stale su u red kao u školi i svaka je uronila svoj tekstil u indigo prvo dvije minute, a potom jednu.
Rezultati su, naravno, predivni, a ja ne mogu biti ponosnija na svoje novopečene bojadiserke!
Dio drugi: Bundle dyeing
Nakon male pauze, opet smo se bacile na posao. Ovog puta zadatak je bio skuhati umjetnost na ruksacima koje sam im sašila i to s egzotičnim i malo manje egzotičnim prirodnim pigmentima.
Svoje ruksake su dizajnirale pomoću ljuski luka, košenila, alizarina, nešto malo zlatnice i hibiskusa. Zarolale su ih u svežnjeve, stavile na paru ili u vodu i opet dobile predivne rezultate.
Ova metoda je dosta misteriozna pošto nisu znale što očekivati. Nisu znale kakve će boje biti na kraju, kao s indigom. I tu je čar, prepustiti se i ne očekivati ništa.
I ovako se oduševiti!
I tako je, na kraju, svaka ponijela sa sobom svoju prirodu!
Zahvala
Ostaje mi zahvaliti se još jednom, i ovako javno vam svima reći koliko ste mi uljepšale život ostavljajući mi ove uspomene. I dok ovo pišem, gledam fotke, skoro i plačem, od emocija koje su me nenadano pogodile.
Hvala vam što se svoje vrijeme odabrale provesti baš ovdje, u ovom malom nevjerojatnom kutku svemira dajući mu tako ogromnu vrijednost. Ako sam vam još što zaboravila reći, napomenuti, ako ste vi nešto zaboravile, javite, pišite, znate gdje sam.
Hvala ti Mirna, što si reagirala na moj story, ugostila nas kod sebe i tako nam omogućila da ostavimo trag, onaj najljepši, prirodni.
Do idućeg susreta čekati će nas trakice koje će podsjećati na ovaj divan, i meni jako značajan, događaj 🙂
Nakon radionice
Cijeli tjedan nakon radionice se u mojoj glavi ponavljao svaki trenutak kao i razna pitanja poput:
“Jesam li rekla sve što sam htjela?”
“Joj, zaboravila sam im i ovo reći.”
“Trebala sam drugačije započeti.”
“Ovo sam trebala prije onog…”
Naravno da ta pitanja nemaju smisla, ali to je samo dokaz koliko mi je ova radionica značila. I onda sam si, umjesto da zamjeram, čestitala na ovom pothvatu. Kad se samo sjetim auta punog lonaca, košara, kablova, rešoa, tkanina…wow, Andrea, bravo.
Ovu radionicu bi bilo puno teže organizirati da nismo imale prostor i vani. Rad s indigom u zatvorenom prostoru bih ponovila samo ako je to neki prostor koji je već namijenjen za rad.
Stoga, na upite kada će opet biti ovakva radionica, odmah kažem da zaista ne znam. Ogromna je količina energije potrebna da bi se ovako nešto organiziralo. No, najavljujem da ću nešto u manjem opsegu vjerojatno organizirati u Rijeci u svom (Lj)eko kutku.
Ovakva radionica bi mogla biti baš super za nekakav team building, po ljeti, kada se možemo i smočiti, isprljati, potpuno doživjeti kako je to stvoriti nešto posebno iz skoro pa ničega.
Opustiti se radeći nešto što jako malo ljudi zna da uopće postoji, zar nije to posebno?
S ovim mislima završavam, i tko zna, možda jednom opet i ponovim ovakvo ludo putovanje.
Za kraj: čestitaj sebi kad nešto postigneš i nagradi se, predivan je to osjećaj. Ja sam se nagradila novom pregačom za rad i masažom nakon radionice. Eto!
