Što je indigo?
Indigo je jedno od najstarijih prirodnih bojila poznatih čovjeku i jedino prirodno plavo bojilo.
Ekstrahira se iz različitih indigo biljaka, najčešće Indigofera tinctoria, ili Persicaria tinctoria i Isatis tinctoria.
Kako se dobiva indigo bojilo?
Bojilo se dobiva iz listova biljke na sljedeći način:
Biljka se sakupi, zgnječi, namoči i onda fermentira.
Miješanjem i fermentacijom se voda pretvori iz zelene boje u plavu.
Zatim se ta voda filtrira i ostane plava pasta.
Pasta se sušenjem pretvori u kamen koji se pak usitni u prah i onda ide u prodaju.
Priprema kupke za bojadisanje indigom
Prirodno bojadisanje indigo pigmentom se razlikuje od ostalih bojadisanja biljkama ili drugim pigmentima.
Kako i zašto?
Kupka za bojadisanje se priprema prema raznim receptima gdje je prvi korak priprema tzv. indigo mother odnosno starter-a.
Starter se priprema tako da se indigo rastvori u alkalnoj vodi te se dodaje reduktivno sredstvo koje ima suprotan efekt od oksidacije. Jednostavno rečeno, indigo trebamo aktivirati pomoću dodatnih pomagača.
U svojem načinu bojadisanja koristim recept koji se zove 1-2-3, s vapnom i fruktozom jer su to najmanje toksični elementi. Naišla sam još i da se koristi urin te natrijev hidroksid što meni osobno nije privlačno i samo bi mi sve zakompliciralo.
Nakon što smo pripremili indigo starter, ostavimo ga najmanje 24h, još bolje 48h, da se slegne i da nam konačan rezultat bude što bolji.
Nakon 48h ga pomiješamo s vodom koju smo izračunali u receptu, ostavimo 1h da se slegne i tek onda možemo bojadisati.
Ovaj proces nije nimalo jednostavan i potrebno je jako puno prakse, ali vrijedi svake sekunde jer je indigo zaista nešto posebno.
Osjećam se počašćeno što uopće mogu raditi s tom divnom , čarobnom biljkom koja je jedno od najstarijih bojila!
Proces prirodnog bojadisanja indigom
Nakon što smo starter pomiješali s odabranom količinom vode i nakon što je kupka odstajala da se sediment slegne, možemo početi bojadisati.
Sada se događa prava čarolija!
U kupku uranjamo mokru tkaninu, ali pazimo da ne dotiče dno kako se ne bi sediment uznemirio.
Tkanina je u kupki uronjena vrlo kratko, dvije – tri minute, a kada ju izvadimo, na zraku se, pred našim očima odvija fiksiranje boje u vlakno. Zbog ovoga tkaninu prije bojadisanja nije potrebno fiksirati.
Naime, boja oksidira iz žute u zelenu i na koncu u plavu!
Nakon što je proces oksidacije završio, tkaninu možemo ponovo uroniti u kupku kako bismo dobili tamniju nijansu.
Stvar je u tome da boja koju vidimo na mokroj tkanini nije konačna boja, potrebno je više puta uroniti tkaninu u kupku.
Nakon bojadisanja tkaninu isperemo u vodi i ostavimo da se osuši.
Krenuti u proces bojadisanja indigom mi je bila želja već jako dugo, ali ni slutila nisam koliko će me obuzeti!
Najradije bih sve što imam uronila u tu kupelj, ali trebam biti strpljiva, pažljiva i nježna.
Svakim procesom sve više učim i o sebi i o prirodi.
Od posljednjih bojadisanih indigo tkanina izradila sam predivne (Lj)eko predmete koji su sada kod divnih žena.
Zahvalna sam na podršci neizmjerno!
Zaključak
Moj stil prirodnog bojadisanja su definitivno nejednolična obojenja.
Indigo je predivan i toliko se toga pomoću njega može napraviti da je to nevjerojatno. Toliko je mogućnosti jedinstvenih uzoraka, tonova, samo treba puno vježbati i isprobavati.
Naravno, rezultati ovise o mnogo faktora, prvenstveno o receptu i vrsti tkanine, ali svaki rezultat prihvaćam kao da je najdivniji.
Kroz procese prirodnog bojadisanja sam naučila biti malo više popustljivija prema sebi i smanjiti očekivanja i od sebe i od drugih. Da ne spominjem koliko me usreći samo iščekivanje rezultata, što me pak vježba strpljenju.
Nije uvijek jednostavno, ali priroda nekako napravi da na kraju uvijek budem zadovoljna.
Pa makar i pogriješila jer to je najbolja lekcija, zar ne?
P.s. Znaš li da su se indigom nekada bojadisale traperice? Bilo je to prije pojave sintetičkih bojila.
